Foka (grčki Φωϰᾶς, Phōkãs), bizantski car (? – ?, 610). Polubarbarskoga podrijetla, prije 602. centurion u Traciji. Godine 602. bio je poslan u Carigrad kao predstavnik pobunjene vojske, a ondje je, svrgnuvši i pogubivši cara Maurikija, uspio dobiti pristanak Senata da se okruni za cara. Foka je uspostavio dobre odnose s Rimom, 604. izmirio se s Avarima povisivši im godišnji danak, prije 607. priznao je apostolsku crkvu sv. Petra za glavu svih crkava. Protiv njega, kao osvetnik cara Maurikija, ratovao je perzijski kralj Hosroe II. Parvaz, koji je 608. osvojio velik dio Male Azije. Na unutarnjopolitičkom planu Fokina vladavina ispunjena je nemirima i građanskim ratovima, a napustila ga je i stranka zelenih koja ga je u početku podupirala. Potkraj 610. Foka je zbačen s prijestolja i uskoro pogubljen.
