Foretić, Silvio, hrvatski skladatelj (Split, 21. XII. 1940). Studij kompozicije završio kod M. Kelemena na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od 1966. usavršavao se kod B. A. Zimmermanna i H. Eimerta u Kölnu. Neko vrijeme bio suradnik i asistent argentinsko-njemačkog skladatelja M. Kagela. Godine 1963. osnovao u Zagrebu Ansambl za suvremenu glazbu, koji je ostavio trag po nizu provokativnih i »skandaloznih« nastupa. U Kölnu 1982. osniva Ansambl kraj stoljeća – kraj tisućljeća (Ensemble fin de siècle – fin de millénaire). Od 1974. do 2005. predavao je na Folkwang Hochschule u Essenu i Duisburgu. Kao dirigent, pijanist, pjevač (tenor) i glumac najčešće izvodi vlastite skladbe (kojima je u pravilu i tekstopisac) izrazito kritičkoga i ironičnoga karaktera: Valse macabre za tenor i salonski orkestar (1978), Für Klavier?, scenska akcija za vrpcu i projekcije (1970–71), Osmi dan ili u traženju bijele vječnosti za glumca i vrpcu (1973), Symphonie za skladatelja koji pjeva uz klavir (1975), Semi-Mono-Opera za glas, klavir, orgulje i vrpcu (1981–82) i dr.
