struka(e): |

formula (lat.: pravilo, načelo).

1. Utvrđen ili uobičajen postupak ili pristup, obrazac (formula ponašanja); ustaljen izričaj koji se rabi u određenim prilikama (pravna formula, magijska formula); način da se dođe do rezultata (formula za uspjeh).

2. Matematičkim simbolima izražena neka tvrdnja, poučak ili pravilo. Npr. P = r²π formula je za izračunavanje ploštine kruga, a Heronova formula omogućava izračunavanje ploštine trokuta iz zadanih duljina stranica. Empirijska formula izražava funkcionalnu ovisnost dobivenu pokusom npr. barometarska formula.

3. U kemiji → kemijska formula.

4. Strukturna jedinica usmenoga pjesništva. Otkako ju je američki folklorist M. Parry definirao kao »riječ ili skup riječi koji redovitom porabom u danim metričkim uvjetima izražava određenu bitnu misao« (L’Épithète traditionnelle dans Homère, 1928), identificira se kao ključna čestica usmenopredajne frazeologije u različitim nacionalnim tradicijama. Valja ju razlikovati od običnoga ponavljanja jer je kao sastavnica kolektivne mnemotehničke zalihe usmenomu pjesniku postojano na raspolaganju. On ju ne rabi toliko radi retoričkih efekata koliko kao spontano, samorazumljivo naslijeđe prethodnika. Cilj usmenoga pjesništva nije originalan način izražavanja, nego improvizacijski slobodno raspolaganje tradicionalnim idiomom.

Citiranje:

formula. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/formula>.