franačko pravo, pravo na području franačke države od kraja V. do poč. X. st. U građanskom i kaznenom pravu uglavnom je vrijedio personalni kriterij, prema kojem se na svakog podanika primjenjivalo pravo njegove narodnosne zajednice. Za starosjedilačko romanizirano stanovništvo vrijedilo je zato rimsko pravo, prilagođeno mjesnim običajima i skupljeno u zbirkama Rimski zakon Burgunđana (Lex Romana Burgundionum i dr.). U zbornicima barbarskoga prava (leges barbarorum) sabrano je običajno pravo Franaka (Lex Salica, Lex Ribuaria i Ewa ad Amorem) i drugih germanskih plemena (npr. Lex Saxonum, Lex Baiuwariorum). Vladari, osobito oni iz dinastije Karolinga, izdavali su propise (capitularia i dr.), uglavnom javnopravnog značaja, koji su se primjenjivali na sve stanovnike i cijelo državno područje. Franačko pravo utjecalo je na pravni razvoj u velikom dijelu srednjovjekovne Europe. Nedvojbeno je ugledanje institucija vlasti hrvatske ranosrednjovjekovme države na franački državni ustroj, odnosno javno pravo (npr. u sustavu dvorskih službi), a elementi franačkoga prava prepoznaju se na hrvatskim područjima i u ponekom institutu privatnog prava (npr. u pojmu alodij u dalmatinskim srednjovjekovnim ispravama).
