Frankapan, Bernardin

Frankapan, Bernardin, hrvatski velikaš, knez (?, 1453?, prije 5. VI. 1530). Sin Stjepana III. (II.) i Ižote d’Este. Odgajan od 1469. na dvoru cara Fridrika III. (IV.). Poslije je pristao uz kralja Matiju Korvina, koji mu je 1488. potvrdio obiteljske posjede. Kćer Beatricu udao je 1496. za Ivaniša Korvina, kojega je podržavao u dinastijskim borbama nakon Matijine smrti, ali se poslije priklonio Vladislavu II. Jageloviću. Bio je najmoćniji velikaš u Hrvatskoj, ali su od početka 1460-ih Osmanlije pustošili njegova imanja. U borbama u Hrvatskoj i Bosni sudjelovao je od 1470-ih do kraja života. U Krbavskoj bitki 1493. podnio je glavni udar, a Osmanlije su stigli do Bakra i Grobnika. Morao je napustiti Modruš pa gradi Ogulin. Osiromašili su ga i ratovi u Istri na strani Cambraiske lige protiv Mletaka, a Habsburgovci su mu oteli Trsatsku gospoštiju. Uzalud je u Veneciji, Nürnbergu te (preko sina Krste I.) u Rimu tražio pomoć za obranu Hrvatske. Uz njegovo ime vezuje se spominjanje Hrvatske kao »antemurale christianitatis«. Nakon pogibije Ladislava II. Jagelovića 1526., pristao je sa sinom Krstom I. uz Ivana Zapolju. – Osobito je njegovao hrvatski jezik pa je u Grobniku imao glagoljaški skriptorij. Smatra se da je dao prevesti Bibliju na hrvatski jezik, a tim prijevodom služili su se i protestanti.

Citiranje:
Frankapan, Bernardin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20429>.