STRUKE:

Fulbe

Fulbe (engl. Fulani, franc. Peuls), narod u zapadnoj i srednjoj Africi, od Atlantika do Čada. Najviše ih ima u Nigeriji (oko 18 milijuna pripadnika), Gvineji (oko 4 milijuna), Senegalu (oko 3,5 milijuna), Maliju, Kamerunu i Nigeru. Suživot s drugim etničkim zajednicama rezultirao je nastankom različitih društveno-ekonomskih obrazaca, a ponekad i različitim stupnjevima akulturacije (npr. oko polovine pripadnika naroda Fulbe u Nigeriji preuzelo je jezik i kulturu naroda Hausa). Dijele se u dvije kulturno i gospodarski različite skupine: negridske sjedilačke poljodjelce islamske vjeroispovijesti (islamizirani od 1820), koji žive i u gradovima, te »crvene Fulbe«, nomadske stočare, pretežno svijetle puti (nazivaju ih Bororo, u Nigeru), kojima religija i društvena organizacija sadržavaju starije kulturne uzorke. Obje skupine žive u prisnoj simbiozi. Njihovo podrijetlo nije još razjašnjeno; pretpostavlja se da su u razdoblju pr. Kr. pošli iz etiopsko-nubijskih predjela, a da im je zatim pradomovina bila uz gornji tok rijeke Senegal, odakle su se vjerojatno u XII. i XIII. st. pomalo raseljavali na jug i istok.

Jezik. Fulbe (fulpski, fulfulde, peul, pular, fula, fulani) – prema nekim shvaćanjima niz blisko srodnih jezika – pripada zapadnoatlantskoj skupini nigersko-kongoanske grane nigersko-kordofanske jezične porodice. Naziv jezika dolazi od etnonima Pulo (deformirano u Peul), množina Fulbe, a odatle pular: jezik Fulbea, množina fulfulde; francuski naziv Peul preuzet je iz jezika volof, a Fulani je engleski naziv preuzet iz jezika hausa. Struktura je jezika slična strukturi mnogih drugih nigersko-kongoanskih jezika: ima tonove, imenske razrede (gramatički rod), prefikse i sufikse, a tipološki je osobit zbog postojanja složenoga sustava suglasničkih mutacija – početni suglasnik u jeziku fulbe mijenja se ovisno o gramatičkoj i sintaktičkoj ulozi prethodne riječi u rečenici. Pismom je zabilježen od 1660; postoji pismena i književna tradicija. Do XX. st. pisao se arapskim prilagođenim pismom (scriptio plena, zbog važnosti vokala u jeziku). Od XX. st. u tisku i administraciji u uporabi su sustavi pisanja na latiničnoj osnovi. Nekoliko država prihvatilo je 1966. unificirani latinični sustav pisanja.

Fulbe. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 2.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20804>.