Fulda [fu'~], grad na istoimenoj rijeci u Hessenu, Njemačka; 64 349 st. (2010). Visoke škole, više muzeja. Sačuvane su mnogobrojne barokne zgrade i zimski vrt (1722–25), katedrala (1704–12) s kriptom sv. Bonifacija, rotunda sv. Mihaela (820–822; pregrađena X–XII. st.) i dr. Benediktinska opatija (osnovana 744) bila je u IX. st. značajno kulturno i umjetničko središte. Industrija tekstila, sagova, guma i papira. – Oko 500. ondje je bio franački dvor, a oko 700. razorili su ga Sasi. God 744. ondje je sv. Bonifacije osnovao ugledni benediktinski samostan (od 765. opatija), oko kojega se poslije razvio srednjovjekovni grad. Opatija je osobito bila na glasu za opata Hrabana Maura u prvoj polovici IX. st., kada je bila posrednikom zapadne kulture u Njemačkoj. God. 968. njezin je opat postao primasom svih benediktinskih samostana u Njemačkoj i Francuskoj, a od 1170. fuldski se opati nazivaju državnim knezovima. God. 1019. naselje je dobilo pravo na održavanje godišnjih sajmova, a oko 1114. steklo je i gradska prava. U XVI. st. Fulda je bila duhovno središte protureformacije, 1803. pripala je biskupiji Nassau-Oran, 1806. nakratko Francuzima i 1810. Velikomu Vojvodstvu u Frankfurtu, potom je 1815. došla pod Hesen-Kassel, a 1821. postala opet biskupsko sjedište; 1866. pripojena je Pruskoj, a od 1867. Fulda je sjedište Biskupske konferencije.
