struka(e):
Gaffurius, Franchinus
talijanski glazbeni teoretičar i skladatelj
Rođen(a): Lodi, 14. I. 1451.
Umr(la)o: Milano, 25. VI. 1522.

Gaffurius [gaf:u:'ri·us] (Gaffori), Franchinus, talijanski glazbeni teoretičar i skladatelj (Lodi, 14. I. 1451Milano, 25. VI. 1522). Studirao latinsku književnost i glazbu u benediktinskom samostanu u Lodiju. Potom boravio na dvoru Gonzaga u Mantovi te u Genovi, Napulju i Bergamu. Godine 1484. postao maestro di cappella katedrale u Milanu, gdje je djelovao 38 godina. Povremeno radio kao glazbenik u Vareseu, Milanu i Paviji. Prijateljevao s Leonardom da Vincijem. Skladao mise, antifone, litanije, himne, motete i madrigale u kojima je uglavnom kombinirao jasnoću talijanskog stila sa strogom flamanskom kontrapunktikom. Puno značajniji kao glazbeni teoretičar, u svojih petnaestak traktata (glavni: Theorica musicae, 1492. i Practica musicae, 1496) pokazuje mješavinu konzervativnih i modernijih shvaćanja o različitim problemima poput podjela i veza u glazbi na teoriju i praksu, karaktera intervala, preciznosti notnoga pisma, kromatike i temperiranosti itd. Tipičan humanist, oslanjao se na tada nove glazbeno-teorijske izvore (Aristid Kvintilijan, Kleonid, Plutarh i dr.).

Citiranje:

Gaffurius, Franchinus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gaffurius-franchinus>.