Gašparović, Darko, hrvatski teatrolog, kazališni kritičar i dramatičar (Zagreb, 27. IV. 1944 – Rijeka, 7. I. 2017). Diplomirao komparativnu književnost i romanistiku 1970. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao disertacijom o djelu J. Polića Kamova 1987. Inspicijent u Drami HNK-a u Zagrebu (1973–74), dramaturg HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci (1974–81), na Filozofskom fakultetu u Rijeci predavao stilistiku, teoriju književnosti i teatrologiju (1981–2009), umjetnički ravnatelj Hrvatske drame (od 1989) i intendant riječkoga kazališta (1994–98). Od sredine 1960-ih objavljivao kazališne kritike, teatrološke i književnoteorijske studije, eseje i rasprave te uređivao časopise Prolog, Most/The Bridge i Dometi. Za riječko kazalište dramatizirao je Vježbanje života N. Fabrija i Vukove M. Cihlara Nehajeva. Izvedena mu je drama Milutin Barač: život za rafineriju (1993). Djela: Artaudova ideja kazališta i drugi eseji (1974), Dramatica krležiana (1977), Pismo i scena (1982), Kamov, apsurd, anarhija, groteska (1988), Dubinski rez: kroz hrvatsku dramu 20. stoljeća (2012), Zlatno runo: književni ogledići i ogledi (2016) i dr.
