generativna gramatika

generativna ili proizvodna gramatika, poseban pojam gramatike (naziv je matematičkoga podrijetla) koju je razvio i razvija N. A. Chomsky, a koja pokazuje znatan odmak u odnosu na dotadašnje opisne, strukturalističke i druge gramatike. Spomenute su gramatike polazile od korpusa materijala iz kojega će se primjenom određenih procedura dobiti gramatički opis. Chomsky odbacuje upotrebu korpusa. Adekvatnost gramatike ne prosuđuje po tome objašnjava li ona konačni skup promatranih podataka, već po tome proizvodi li beskonačni skup gramatičkih rečenica. Generativna bi gramatika pritom trebala objasniti i neke intuitivne uvide koje govornik ima o svojem jeziku, npr. prosudbe o tome je li neka za njega nova rečenica gramatična (ovjerena) ili nije, uvid u to da pojedine rečenice imaju dvostruku interpretaciju (da su dvosmislene), da različite rečenice mogu imati istu interpretaciju (da su parafraze) itd. Tvrdi se da je to govornikovo prešutno znanje svojega jezika koje generativna gramatika, za razliku od postojećih, mora obuhvatiti.

U okviru generativne gramatike »Jezik L shvaća se kao skup (općenito uzevši, beskonačan) konačnih nizova simbola izvučenih iz konačne abecede. Svaki je takav niz rečenica jezika L.« (Chomsky, 1975). Generativna gramatika nekoga jezika skup je pravila koji određuje (definira) neograničen broj rečenica toga jezika i svakoj rečenici pridružuje odgovarajući gramatički opis. Chomsky je razvio aparat formula kojima se bilježi generiranje (proizvodnja) rečenica. Pritom su istaknutu inovaciju predstavljala transformacijska pravila (preoblike), odatle i (drugi) naziv transformacijsko-generativna gramatika.

Generativni pristup povezan je s pojmom gramatičke kompetencije. To je model govornikova znanja vlastitoga jezika. Gramatička kompetencija odražava govornikovu proizvodnu i kreativnu sposobnost da konstruira (ustrojava) i razumije beskonačno mnogo rečenica svojega jezika, uključivši i one na koje prije nije naišao. Skovavši nazive »kompetencija« (jezično znanje) i »performansa« (jezična upotreba), Chomsky je reinterpretirao Saussurovske konstrukte »langue« i »parole«, gdje »kompetencija« nije inventar elemenata kao Saussureov »langue« već sustav generativnih pravila. Chomsky je upotrijebio i pojam »univerzalna gramatika« u smislu prirođenoga temelja na kojem se razvija znanje o jeziku i koji određuje univerzalna svojstva svih jezika. Po tome su opća načela, koja određuju oblik gramatičkih pravila, dobrim dijelom zajednička svim ljudskim jezicima.

Rani radovi Chomskoga o generativnoj lingvistici, os. kritika biheviorističke psihologije, koja je sva znanja, vjerovanja i uzorke mišljenja svodila na navike, imali su znatnog utjecaja izvan lingvistike: u psihologiji, filozofiji, antropologiji i informacijskoj znanosti. U okviru generativnoga pristupa razvili su se i drugi smjerovi, bilo pod utjecajem Chomskoga ili kao reakcija na njegova gledišta, koja on stalno razvija i reformulira. Među tim smjerovima treba spomenuti generativnu semantiku (Generative Semantics), padežnu gramatiku (Case Grammar), Montagueovu gramatiku, uopćenu gramatiku strukture fraze (Generalized Phrase Structure Grammar), leksičku funkcionalnu gramatiku (Lexical Functional Grammar), relacijsku gramatiku (Relational Grammar) itd.

Citiranje:
generativna gramatika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 3. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21594>.