gens (lat.: rod).
1. U antičkom Rimu, zajednica više obitelji međusobno povezanih istim imenom (nomen gentile), zajedničkim podrijetlom, tradicijom i kultom. Gensi su u doba republike imali znatan politički utjecaj, koji u carsko doba uglavnom prestaje. Iz početka su postojale samo patricijske (npr. gens Fabia, Claudia, Cornelia), a poslije i plebejske gentes (Calpurnia, Fopilia, Domitia i dr.). Pripadnici gensa zvali su se gentili. U širu zajednicu gensa ulazili su i poluslobodni klijenti, koje je pred državnim vlastima zastupao kao patron najstariji član gensa.
2. U sociologiji → rod