struka(e):

geostacionarni satelit (geo- + kasnolat. stationarius: koji miruje), umjetni Zemljin satelit koji se giba sinkrono s okretanjem Zemlje oko svoje osi, pa se čini da miruje iznad određene točke na ekvatoru. Satelit se u ravnini ekvatora giba po takvoj kružnoj stazi da je trajanje njegova obilaska oko Zemlje jednako trajanju okretaja Zemlje oko svoje osi (23 h, 56 min, 4 s), uz jednak smjer gibanja (od zapada prema istoku). To se postiže pri brzini satelita od 3074 m/s i visini od 35 780 km, a takva se orbita naziva geostacionarnom (katkad i geosinkronom). Iz tog je položaja vidljiva približno trećina Zemljine površine pa ju je cijelu moguće pokriti sa samo tri satelita, što geostacionarnu orbitu čini osobito pogodnom za smještaj telekomunikacijskih i meteoroloških satelita. Prvi geostacionarni satelit bio je Syncom-3, američki telekomunikacijski satelit lansiran 1964.

Citiranje:

geostacionarni satelit. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/geostacionarni-satelit>.