TRAŽI DALJE:
STRUKE:

geto

ilustracija
GETO, slom ustanka i otpora židovskog stanovništva u Varšavskome getu 1943.
ilustracija1ilustracija2

geto (tal. ghetto, prema imenu otoka, ili hebr. gēṭ: otpusno pismo, otpusnica), odvojeno gradsko područje u kojem su Židovi bili prisiljeni živjeti ili su se ondje slobodno nastanjivali. Već 1051. na crkvenom koncilu u Narbonnei, potom u Mainzu 1310. i Valenciji 1338. odlučeno je da se Židovi odvoje od kršćana. Međutim, povijest je zabilježila prvu pojavu geta tek 1516. u Veneciji, gdje su Židovi izdvojeni u posebnu gradsku četvrt – otok (Ghetto), pokraj ljevaonice željeza (odatle i naziv otoka, jer tal. getto, venecijanski ghèto znači ljevaonica). Većina je geta imala svoj odvojeni komunalni život (vlastita uprava, sudovi, dućani, banke itd.). Obično su to bile skučene i nezdrave četvrti, okružene zidom s nekoliko vrata, koja su se noću zatvarala. Najpoznatija su bila geta u Rimu, Firenci, Padovi, Parizu, Moskvi, Varšavi, Pragu, a u Hrvatskoj u Dubrovniku i Splitu. Nakon Francuske revolucije, geta na zapadu postupno nestaju, zadržavajući se još u nekim istočnoeuropskim i muslimanskim zemljama. Za II. svjetskog rata Hitler, u skladu s politikom rasizma i programom progona i uništavanja Židova, osnovao je geta u Varšavi, Lublinu, Rigi, Vilni i dr. U varšavskom je getu nakon strašnog umiranja od gladi i epidemija (poginulo je više od pola milijuna Židova) izbio 1942. ustanak, koji je nakon višemjesečnih borbi završio potpunom likvidacijom svih njegovih stanovnika (→ varšava, varšavski geto). – U prenesenom značenju, gradska četvrt u kojoj žive pripadnici neke diskriminirane manjine (vjerske, socijalne, rasne, nacionalne); prostor odvojen u bilo kojem pogledu.

Citiranje:
geto. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 18. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21859>.