gladovanje, dugotrajno lišavanje hrane. Potpuno gladovanje podrazumijeva da se ne uzima ni voda; takvo gladovanje može čovjek izdržati samo nekoliko dana, jer je već smanjenje tjelesne vode za 20% smrtonosno, a ako se voda uzima, može se izdržati i oko 100 dana. U tom slučaju čovjek iskorištava vlastite energetske zalihe, uglavnom ovim redom: ugljikohidrate (dostaju za manje od jednog dana) pa masti i potom bjelančevine. Kod kroničnoga gladovanja opada tjelesna masa, nastaju edemi (edem od gladi), opća slabost, propadanje organizma, anemija, sniženje krvnoga tlaka i tjelesne temperature, mentalna depresija te poremećaji zbog manjka vitamina. Gladovanje se kao važan socijalni problem može javiti i u velikim populacijama, zbog mnogobrojnih uzroka kao što su ratovi, zatočeništvo u koncentracijskim logorima, elementarne nepogode, velike epidemije, ekonomska nerazvijenost (nedovoljna proizvodnja hrane) i dr. Pojedina osoba može upasti u gladovanje i zbog poremetnji u probavnom sustavu (smanjena apsorpcija hrane), zbog psihičkih poremećaja (→ anoreksija), bolesti (zloćudni tumori) i dr. Ne prekine li se gladovanje na vrijeme, ono može završiti smrću.
Gladovanje može biti pogubno i za životinje. Manje životinje ugibaju prije nego veće, a mladunčad prije nego odrasle. Tako npr. miš ugine nakon 6 do 7 dana potpuna gladovanja, a pas tek za 60 dana; ptice mogu gladovati do 20 dana, a zmije i do jedne godine. Potpuno gladovanje u mnogih je životinja normalna biološka pojava: u nekih sisavaca za zimskog sna (medvjed, šišmiš, jež); ribe ne uzimaju hranu za vrijeme svadbenog putovanja, koje kod nekih traje mjesecima, pa i više od 1 godine (losos, jegulja); zatim ribe dvodihalice za vrijeme sušnoga razdoblja; vodozemci u području umjerene klime zimi; deve u pustinji.
