Glaser [gla:'zer], Vladimir Jurko, hrvatski fizičar (Gorizia, Italija, 21. IV. 1924 – Ženeva, 22. I. 1984). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao fiziku (1949). U Göttingenu pohađao seminar W. Heisenberga (1951–52) i usavršavao se u kvantnoj elektrodinamici, potom je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu doktorirao (1953) i predavao klasičnu elektrodinamiku i kvantnu mehaniku, a djelovao je i kao vanjski suradnik Instituta »Ruđer Bošković«, gdje je bio i pročelnik Odjela teorijske fizike (1955–57); radio u Teorijskom odjelu CERN-a 1957–84. Formulirao je teoriju elektromagnetske strukture čestica s proizvoljnim spinom dodavši, prvi u svijetu, tzv. form-faktore (1957), bio jedan od utemeljitelja disperzijske teorije jakih međudjelovanja (1967), radio na tzv. spin-glass modelu (1983). Autor je sveučilišnoga udžbenika Kovarijantna kvantna elektrodinamika (1955).
