Glavaš, Andrija Radoslav, hrvatski književni povjesničar i kritičar (Drinovci kraj Ljubuškoga, BiH, 29. X. 1909 – okolica Zagreba, 27. V. 1945). Svećenik, franjevac. U Lilleu 1934. diplomirao filozofiju i teologiju, a na Filozofskome fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost te doktorirao disertacijom Jakša Čedomil, osnivač moderne hrvatske kritike (1942). Od 1942. bio je pročelnik u Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja NDH, a nakon ulaska partizana u Zagreb uhićen, osuđen na smrt i strijeljan. U časopisima i novinama tiskao je mnogobrojne književnopovijesne, teorijske i kritičke tekstove o odnosu književnosti i ideologije, o pravaštvu u hrvatskoj književnosti te o ruskim piscima. Književna djela ocjenjivao je s kršćanskih pozicija. Njegove izabrane radove objavio je B. Donat u knjizi Hrvatska književnost i duhovnost (1995).
