TRAŽI DALJE:
STRUKE:

glavonošci

ilustracija
GLAVONOŠCI, presjek lignje: 1. krak, 2. lijevak, 3. škrge, 4. srce, 5. škržno ili venozno srce, 6. plaštena šupljina, 7. plašt

glavonošci (Cephalopoda), najrazvijeniji razred mekušaca (Mollusca). Žive isključivo u moru. Tijelo im je dvostrano simetrično i jasno podijeljeno na glavu i tijelo. Na prednjem su kraju glave usta, oko kojih se nalazi 8 (Octopoda), 10 (Decapoda) ili neodređen broj krakova s prianjaljkama (sisaljkama). Indijska lađica (Nautilus) ima ih oko četrdeset. Trup je obavijen vrećolikim plaštem, otvorenim na trbušnoj strani, kuda morska voda ulazi u plaštevu šupljinu. Ljuštura je u većine rudimentarna, a može biti vanjska ili unutrašnja. Vanj. je ljuštura dobro razvijena samo u najstarijih sačuvanih oblika Nautilusa. U mnogih se sačuvao samo rožnati streličasti listić (proostracum), koji podupire produljeno tijelo, a nalazi se ispod plašta. U sipa dolazi kao tzv. sipina kost, u liganja gladius, a ljuštura u ženke jedrilca nalik je na čamac. Stopalo, karakteristično za ostale mekušce, u glavonožaca je jako izmijenjeno. Iz njega se na trbušnoj strani razvio organ za kretanje u obliku lijevka i 2 produljena kraka oko usta. U koži se nalaze pigmentne stanice ili kromatofori, u kojima su pigmentna zrnca crne, crvene, žute ili sive boje. Širenjem i suzivanjem kromatofora glavonošci mogu vrlo brzo mijenjati boju. Mijenjanje je prilagođeno obojenosti dna, a ovisi o uzbuđenju u središnjem živčanom sustavu i u svezi je s vizualnim utiscima životinje. Živčani sustav glavonožaca doseže visoku složenost građe, pa su u tome iznad drugih mekušaca (puževa, školjkaša i dr.) i svih ostalih beskralježnjaka. Osobito su im dobro razvijeni osjetni organi. Oči su im razvijene bolje nego u bilo koje skupine beskralježnjaka i po građi su vrlo slične očima kralježnjaka. Usta leže u sredini vijenca krakova i vode u jako razvijeno mišićno ždrijelo. Sastavljena su od dviju oštrih rožnatih čeljusti, kojima probijaju rakov oklop, grizu i brane se. Iza čeljusti je i trenica, zupčasta pločica za hvatanje i usitnjavanje hrane. Hrana prolazi u dug jednjak, iz njega u mišićav želudac te u crijevo koje završava u blizini lijevka. Glavonošci plivaju natraške. Kad voda uđe kroz otvor plašta u plaštevu šupljinu, mišići se plašta stegnu, pa se ona ne može vratiti istim putem, nego iziđe kroz uzak otvor lijevka; tada se zbog istisnutog mlaza vode životinja potisne u suprotnome smjeru. Te ritmičke kontrakcije plašta i izbacivanje vode služe i disanju. Dubinske vrste kreću se po dnu krakovima tako da se prianjaljkama prihvaćaju za predmete. Optok krvi dobro im je razvijen, gotovo potpuno zatvoren, jer se, u većine, uz srce, vene i arterije nalaze i kapilare. Dišu škrgama. U zadnje crijevo uvire i vrećica s crnilom, što ga izlučuje posebna žlijezda. Glavonošci crnilo izbacuju u opasnosti pa se sakriju u zamućenoj vodi. U dubinskih glavonožaca ta se žlijezda razvila u organe za svijetljenje. Spolovi su razdvojeni, katkad s jako izraženim spolnim dimorfizmom. Tako u rodu Argonauta ljušturu ima samo ženka. Oplodnja je unutrašnja, a kao organ za parenje služi jedan od krakova (hektokotil), koji sadržava sjemene stanice u posebnom ovoju. U jedrilca (Argonauta argo) taj se krak otkine, neko vrijeme slobodno pliva i cio prodire u plaštevu šupljinu ženke. Razvoj glavonožaca teče bez preobrazbe. Oni žive u različitim dubinama, od plitkoga obalnog mora do pučine i velikih oceanskih dubina. Neke vrste plivaju u golemim plovama. Drugi žive pojedinačno, u pukotinama stijena, odakle noću izlaze u lov. Glavonošci su veliki grabežljivci. Plijen hvataju krakovima, kojima obaviju njegovo tijelo i prisišu se za nj prianjaljkama. Najmanji glavonošci dugi su nekoliko centimetara, a na velikim dubinama u oceanima nađu se i golemi, teški više od 1000 kg. Dužina vrste Architeuthis dux s ispruženim krakovima doseže do 20 m. Glavonošce love zbog mesa i crnila, od kojega se izrađuje kineski tuš i boja sepija. Prema broju škrga dijele se u dvije skupine: 1) četveroškržnjake (Tetrabranchiata), najstariju i najprimitivniju skupinu izumrlih glavonožaca, od kojih je danas živ samo rod Nautilus; i 2) dvoškržnjake (Dibranchiata), danas živuće, koji se dijele na redove: desetokračnjake (Decapoda), kojemu pripadaju npr. sipa (Sepia officinalis) i liganj (Loligo vulgaris), i osmokračnjake (Octopoda), od kojih su poznatiji hobotnica (Octopus vulgaris) i jedrilac (Argonauta argo). Poznato je oko 730 živućih i oko 10 000 izumrlih vrsta glavonožaca. Osobito su bili rašireni u paleozoiku i mezozoiku. Potkraj mezozoika potpuno su izumrli četveroškržni amoniti, a u poč. kenozoika dvoškržni belemniti.

Citiranje:
glavonošci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22241>.