Glavurtić, Miro, hrvatski i srpski slikar i književnik (Škaljari kraj Kotora, Crna Gora, 5. IX. 1932 – Utrecht, 16. I. 2023). Diplomirao je hortikulturu 1964. na Šumarskom fakultetu u Beogradu, ondje potom djelovao kao samostalan pisac i slikar; od 1992. živio je u Zagrebu i Rovinju.
Bio je jedan od osnivača i teoretičara skupine Mediala, kojoj je dao ime, te je na njezinim izložbama izlagao od prve (1958). Njegove slike i crteži, kompozicije realnih i nadrealnih elemenata, u kojima često prikazuje mitske likove i krajolike (Izabela i zvijeri, 1957; Oko planine, 1958; Posljednji dan Armagedona, 1979; Barok u krvi, 1991), ili suočava svjetove fantastike i tehnologije (Mona Liza i mašina, 1956), nalik su »minucioznim, fantastičnim i apokaliptičnim radovima majstora sjeverne renesanse poput Albrechta Dürera, Konrada Witza, Lucasa Cranacha ili Hansa Holbeina« (Danilo Kiš).
U književnome radu iskazivao je sklonost asocijativno-nadrealnim vizijama (Glad, 1964; Zvekir, 1969); najznačajnije je ostvarenje roman Psine (napisan 1960-ih, objavljen 1982), kronika II. svjetskog rata u Kotoru, pisana u duhu svojevrsnog magičnog realizma, u kojoj je opisao svijet tajnih društava, podzemnih urota, zagonetnih trgovaca i anarhista. Pisao je pjesme, eseje i likovne kritike, te je objavio dvije knjige o demonskoj onostranosti – Satana: uvod u demonologiju (1978) i Pakao (1986).
Kao neovisan izdavač od 1976. objavio je mnoga djela kršćanskih mistika i katoličke obnove (Opus Dei, 1991). U Zagrebu je 1995. sa suprugom osnovao izdavačko poduzeće Sion.
