Gligo, Nikša, hrvatski muzikolog (Split, 6. IV. 1946 – Zagreb, 10. II. 2024). Diplomirao na filozofskim fakultetima u Zagrebu (komparativna književnost, engleski jezik) i Ljubljani (muzikologija), doktorirao (Ljubljana, 1984) muzikologiju. Od 1969. do 1986. voditelj Muzičkoga salona Studentskog centra u Zagrebu, a od 1986. predaje muzikološke predmete na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Redoviti profesor postao je 1998., od 2017. profesor emeritus. Između 1973. i 1991. tajnik i umjetnički direktor na festivalu suvremene glazbe Muzički biennale Zagreb. Bio je i glazbeni kritičar Vjesnika i Vjesnika u srijedu. Objavio niz knjiga i članaka s područja teorije i estetike glazbe XX. stoljeća, poglavito o hrvatskoj avangardi druge polovice stoljeća. Redoviti član HAZU od 2006. Glavna djela: Varijacije razvojnog kontinuiteta: skladatelj Natko Devčić (1985), Problemi Nove glazbe XX. stoljeća (1987), Pojmovni vodič kroz glazbu XX. stoljeća (1996), Zvuk – znak – glazba: rasprave oko glazbene semiografije (1999).
