Glušac, Vaso, srpski povjesničar (Slatina kraj Sanskoga Mosta, 1. V. 1879 – Beograd, 5. X. 1955). Studirao na Filozofskome fakultetu u Beču (1901–05), gdje je i doktorirao (1905). Radio je kao profesor na gimnazijama u Banjoj Luci (1905–12) i Tuzli (1912–14). Nakon I. svjetskog rata bio je njihov ravnatelj. Od 1932. do 1941. bio je senator. Poznat je po radovima o Crkvi bosanskoj, koju je smatrao pravoslavnom. Glavna djela: Bosna i Hercegovina srpske su zemlje po krvi i po jeziku (1908), Povelje Matije Ninoslava bana bosanskoga i narodnost njegovih podanika (1912), Nekoliko pitanja iz prošlosti Bosne i Hercegovine (1926), Istina o bogumilima (1945).
