Gniezno [gńe'zno] (njem. Gnesen [gne:'zən]), grad u vojvodstvu Wielikopolskie, Poljska; 69 483 st. (2010). Leži oko 50 km istočno od Poznańa. Stari je dio grada sačuvao srednjovjekovni izgled; gotička katedrala iz 1342. s brončanim vratima iz XII. st. i moćima sv. Adalberta (poljski Wojciech), zaštitnika Poljske i dr. Metalna (strojevi za pakiranje, dizalice), tekstilna, kožarska (obuća), prehrambena i grafička industrija; tvornice baterija i prozora. – Utvrda poljskih plemena iz VIII. st. koju je prema legendi osnovao Leh. Od 996. glavni grad Poljske Kneževine pod Mieszkom I. Pjastovićem. Sjedište prve poljske biskupije od 1000. koju su osnovali car Oton III., sv. Adalbert i Boleslav I. Hrabri. Krunidbeni grad i rezidencija poljskih kraljeva od 1025. Stradao u požaru 1192. God. 1240. grad je dobio trgovačke povlastice. Stradao 1332. za sukoba s teutonskim vitezovima. Prijenosom prijestolnice u Krakov 1360., nadbiskup Gniezna postao je prvi knez Kraljevstva Poljske. God. 1665. Šveđani su uništili grad. U sastavu Pruske (1793–1871), ujedinjene Njemačke (1871–1919), Poljske (1919–39) i Njemačke (1939–45). Središte je grada utvrda na Lehovu brdu nasuprot kojoj je sagrađena gotička katedrala.
