Gorjanski (de Gara), slavonska plemićka obitelj (XIII – XVI. st.). Pripadaju među znamenite slavonske i ugarske velikaške obitelji srednjega vijeka. Podrijetlom su iz ugarskoga grada Doroszma u županiji Csongrád. Prvi se put spominju u ispravi hercega Bele iz 1269., kojom je ovaj za osobite zasluge knezu Ivanu od plemena Druzma (de genere Drusma) i sinu mu Stjepanu I., svojemu mačonoši, darovao posjed Gorjan (Gara) u Vukovskoj županiji kao trajni posjed, prema kojemu je obitelj dobila ime. U XIV. st. obitelj je ondje podignula utvrdu i varoš oko nje pa je Gorjan tijekom vremena postao njihovom glavnom utvrdom. Uspon obitelji započeo je sa Stjepanom I., koji je početkom XIV. st. postao mačvanski ban. Njegovi sinovi Pavao I., Ivan II. Batoš i Andrija I. utemeljili su nakon očeve smrti u prvoj polovici XIV. st. tri grane. Osnivač prve, banske grane bio je Pavao I. (spominje se 1310–56), mačvanski ban (XIV. st.). Među značajnije članove te grane pripadaju Ivan III. (spominje se 1343–57), koji je bio veszpremski biskup 1346–57., Pavao IV. (spominje se 1356–86), zaladski župan 1382., i Deziderij (spominje se 1419–38), koji je bio mačvanski ban 1419–26., 1434–36. Ta je grana izumrla s Ladislavom IV. početkom XVI. st., a u ženskoj liniji 1569. smrću Barbare, udane Zay de Cösmör. Osnivač druge grane bio je Ivan II. Batoš (spominje se 1314. i 1338). Ta je grana izumrla s Andrijom i Đurom 1386. Osnivač treće i važnije, palatinske grane bio je Andrija I. (spominje se 1317–30). Među važnije članove te grane pripadaju Nikola I., Nikola II., Ivan VI. (1386–1428), koji je bio župan temiški 1402. i vojvoda usorski 1411–17., te Ladislav III. Ta je grana izumrla s Jobom, koji se 1482. istaknuo u borbama protiv Osmanlija. Cijelu povijest Gorjanskih obilježila je tradicionalna obiteljska politika odanosti dinastijama Anžuvinaca i Luksemburgovaca, koje su im omogućile politički uspon od sitnog plemstva sredinom XIII. st. u najmoćniju velikašku obitelj Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva XIV. i prve polovice XV. st. Bili su vlasnici mnogih imanja u Vukovskoj, Požeškoj, Baranjskoj, Srijemskoj, Križevačkoj i Virovitičkoj županiji u srednjovjekovnoj Slavoniji te u Bačkoj županiji i županijama Somogy, Temes, Arad, Bodrog, Veszprém, Komáron i Csongrád u srednjovjekovnoj Ugarskoj.
