Gortan, Veljko

ilustracija
GORTAN, Veljko

Gortan, Veljko, hrvatski klasični filolog i prevoditelj (Preko, 4. V. 1907Zagreb, 23. III. 1985). Diplomirao (1929) i doktorirao (1936) klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon profesorske službe na klasičnim gimnazijama u Splitu i Zagrebu, najveći dio radnoga vijeka proveo je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1945. kao docent te 1958–77. redoviti profesor; dekan 1960–62. Od 1965. bio je redoviti član JAZU-a, 1972–78. i potpredsjednik. Jedan je od osnivača i urednika časopisa Živa antika (Skoplje), bio je urednik biblioteke Grčki i rimski klasici Matice hrvatske te Hrvatski latinisti u JAZU-u. Najznačajniji mu je prevoditeljski rad na hrvatskim latinistima, u kojem je, osobito tekstološki, obogatio tradiciju, poglavito na Ignjatu Đurđeviću, Jurju Šižgoriću, Markantunu de Dominisu, Đuru Feriću, Janu Panoncu, Ivanu Lučiću i Marku Maruliću (kritičko izdanje Davidijade – Davidias, 1974). Priredio je i prvu dvojezičnu antologiju Hrvatski latinisti (I–II, 1969–70., s Vladimirom Vratovićem). Presudan je njegov udio u izradi Rječnika srednjovjekovnoga latiniteta Jugoslavije (Lexicon Latinitatis medii aevi Iugoslaviae, I–II, 1973–78). Obilat mu je prevoditeljski rad s latinskoga i starogrčkoga (Aristotel, Demokrit, Plotin te, napose, Platon). Koautor je školskih priručnika Elementa Latina (1949) i Latinska gramatika (1954). Dobitnik je Državne nagrade za znanstvenoistraživački rad za životno djelo (1974).

Citiranje:
Gortan, Veljko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 31. 7. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22787>.