Gračanin, Mihovil, hrvatski agronom (Skelani, BiH, 11. V. 1901 – Zagreb, 27. I. 1981). Pedolog i naš prvi ekofiziolog. Diplomirao 1923. i doktorirao 1925. u Pragu. Od 1927. radio na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, redoviti profesor (od 1934) iz pedologije i ishrane bilja. Tijekom 25 god. vodio je Zavod za pedologiju i laboratorij (poslije Zavod) za ishranu bilja koji je sam utemeljio. Bez objavljena razloga, kao nepodoban, udaljen je s fakulteta 1952. Na poziv Univerziteta u Skoplju na tamošnjem Poljoprivrednom fakultetu preuzeo 1955., kao redoviti profesor, katedru za fiziologiju i ekologiju bilja. Nakon 10 godina umirovljen je i vraća se u Zagreb. Kao vanjski znanstveni suradnik u Agrokombinatu pomogao je osnovati Agroinstitut. Objavio 135 znanstvenih radova. Glavna djela: Pedologija I: Geneza tala (1946), Pedologija II: Fiziografija tala (1947), Pedologija III: Sistematika tala (1951), Kalcifikacija tala (1947), Fosfatizacija tala (1952), Opći principi fertilizacije tala (1970), Uvod u ekologiju bilja (1977). Bio je dopisni član 7 akademija znanosti u Europi i SAD-u, dopisni član JAZU (1940–51), glavni urednik znanstvenih edicija Poljoprivrednoga nakladnog zavoda (1947–49), urednik Poljoprivredne znanstvene smotre (1941–52), urednik Hrvatske enciklopedije (za poljoprivredne znanosti, do 1945). Dobio je Nagradu za životno djelo (1974).
