TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Gradnik, Alojz

Gradnik, Alojz, slovenski pjesnik i prevoditelj (Medana, 3. VIII. 1882Ljubljana, 14. VII. 1967). Po zvanju pravnik, obnašao istaknute funkcije u sudskoj administraciji (član Stola sedmorice u Zagrebu). Njegovo je pjesništvo nastajalo u doba triju književnih smjerova (moderne, ekspresionizma i novoga realizma). To je lirika intelektualno-spoznajne naravi, bez patosa, ali sa simboličkim elementima. Najizrazitija je u tematizaciji ljubavi i smrti (eros–thanatos) i u traganju za smislom povijesnih (nacionalnih) izvora. Izražajna su mu sredstva škrta i jednostavna. Sklon je sonetnom obliku, u koji je sažeo spoznaje o sebi, čovjeku, o životu i smrti. Predodređenost za takav pjesnički oblik i lirski sadržaj odredila je i njegove prevoditeljske interese (najbolja su ostvarenja prijevodi talijanskih i španjolskih autora). Glavne zbirke: Zvijezde koje padaju (Padajoče zvezde, 1916), Put boli (Pot bolesti, 1922) i De profundis (1926).

Citiranje:
Gradnik, Alojz. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 23. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22984>.