Grafenauer, Ivan, slovenski književni povjesničar i etnolog (Velika Vas u Ziljskoj dolini, 7. III. 1880 – Ljubljana, 29. XII. 1964). Slavistiku i germanistiku studirao u Beču. U naprednijem dijelu katoličke publicistike objavljivao eseje i književne kritike. Proizišao je iz pozitivističke filološke škole (objavljivao i dijalektološke studije), ali se poslije pretežno bavio književnopovijesnom i etnološkom djelatnošću. Objavio nekoliko povijesti slovenske književnosti. Kratka povijest starije slovenske književnosti (Kratka zgodovina starejšega slovenskega slovstva, 1973) još je i danas temeljno djelo s toga područja. U drugim književnopovijesnim radovima ograničava se također na starija razdoblja (Brižinski spomenici, V. Vodnik). S područja etnologije najvažnije su monografije Lijepa Vida (Lepa Vida, 1943), Slovenske pripovijetke o kralju Matijašu (Slovenske pripovedke o kralju Matjažu, 1951) i Grješnik pokornik (Spokorjeni grešnik, 1965). Svojim je djelima Grafenauer utemeljio slovensku književnu medievalistiku i potaknuo razvoj etnologije kao znanosti.
