STRUKE:

granica, državna

ilustracija
GRANICA, DRŽAVNA, između Hrvatske i BiH grebenom ličke Plješivice

granica, državna, crta koja omeđuje drž. područje. S obzirom na trodimenzionalnost toga prostora, granicu je ispravnije shvatiti kao zamišljenu plohu koja, osim površine tla i vodene površine pod suverenošću države, omeđuje i zračni prostor te podzemlje kao sastavne dijelove drž. područja. Ona odvaja drž. područje bilo od područja druge države, bilo od prostora koji nisu pod suverenošću niti jedne države: svemira, ničijeg područja (terra nullius), otvorenoga mora, ali i morskih pojasa nad kojima obalna država uživa tek određena suverena prava, poput vanjskoga pojasa, isključivoga gosp. pojasa te epikontinentalnog pojasa. Katkad razdvaja drž. područje od područja pod suverenošću dviju ili više država, kao i od područja podvrgnutog nekomu posebnom međunar. režimu. Često se razlikuju prirodne i ugovorne granice. Prirodne su granice one kojima se granična crta – iako u pravilu utvrđena ugovorom – upire na neku prirodnu okolnost na temelju koje bi se, u nedostatku ugovora, razgraničenje moglo provesti primjenom pravila običajnoga međunar. prava. Tako se, kada granica prolazi gorom, kao granična crta najčešće uzima bilo lanac najviših vrhova, bilo razvođe (vodomeđa); kada granica prolazi vodenim tokom, granična se crta ugl. određuje bilo kao crta geometrijske sredine vodenoga toka, bilo kao crta sredine plovne matice, što se u pravilu primjenjuje za plovne vodene tokove; kada granica prolazi jezerom, katkad se uspostavlja zajedničko vladanje, kondominij (condominium) obalnih država na cijeloj površini jezera, ili obalni pojas jezera pripada svakoj državi posebno, dok ostatak površine jezera ostaje slobodan, no najčešće se provodi dioba cijele površine jezera. Razgraničenje drž. područja (zračnoga prostora) prema svemiru danas još nije potanko uređeno. Jedan je od najčešćih kriterija razgraničenja visina najniže orbitalne staze (putanje) umjetnih satelita (oko 100 km iznad Zemljine površine), a primjenjuje se i funkcionalni pristup zasnovan na razlikovanju svemirskih djelatnosti i sredstava od onih koja su vezana uz zračni prostor. Razgraničenje drž. područja u podzemlju načelno se zasniva na zamišljenim nepravilnim konusima omeđenima površinskom graničnom crtom koji se sužavaju prema središtu Zemlje. Drž. granica na moru vanjska je granica terit. mora obalne države. Ugovorne su granice one koje teku pravcima što povezuju točke utvrđene ugovorom (katkad su to paralele ili meridijani). Obilježavanje drž. granice u pravilu obavljaju mješovite komisije postavljanjem graničnih znakova (kamenova, stupova i sl.). Bez obzira na njihov karakter, danas su granice među državama uvijek one crte (plohe) koje su određene međunar. ugovorom (dvostranim ili mnogostranim), ili su običajnim putem prihvaćene kao takve. Katkad se, međutim, granica temelji na crti koju je svojom odlukom odredio neki međunar. sudski ili arbitražni organ. Kao pravilo običajnoga međunar. prava potvrdilo se i načelo uti possidetis, prema kojemu – u slučaju dekolonizacije kao i u slučaju raspada države – bivše upravne granice kolonijalnih, federalnih i drugih upravnih jedinica mogu postati drž. granicama novonastale države. Kao jedno od svojih temeljnih načela, suvremeno međunar. pravo ističe da se granice između država mogu mijenjati samo mirnim putem. Drž. granica načelno je i granica prostora drž. suvereniteta. Država zato vlastitim propisima uređuje promet ljudi, robe i usluga preko svoje granice uz eventualna ograničenja proizašla iz njezinih međunarodnopravnih obveza. Radi uređenja graničnoga prometa i ublaživanja krutosti granica, susjedne države često sklapaju ugovore dajući olakšice stanovnicima graničnoga pojasa, a katkad osnivaju i zajednička tijela, kako na razini središnjih organa, tako i na razini lokalnih vlasti, radi unapređenja prekogranične suradnje.

Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti RH od 25. VI. 1991. određeno je da granice RH u okviru dotadanje SFRJ postaju drž. granice prema drugim republikama, bivšim federalnim jedinicama SFRJ te susjednim državama dotadanje SFRJ. To je potvrđeno Savjetodavnim mišljenjem br. 3 od 11. I. 1992. Arbitražne komisije Konferencije o Jugoslaviji prema kojem granice bivših republika postaju međunar. granice zaštićene međunar. pravom, osim u slučaju drukčijega sporazuma. Deklaracijom o proglašenju suverene i samostalne RH od 25. VI. 1991. Republika Hrvatska priznala je puni suverenitet i međunarodnopravni subjektivitet novim državama koje nastaju razdruživanjem SFRJ, u okviru postojećih granica SFRJ i u okviru njihovih međusobnih granica utvrđenih dotadanjim ustavom ili međusobnim dogovorom na demokratski način. Radi sporazuma o kopnenim granicama sa susjednim državama, bivšim federalnim jedinicama SFRJ, te radi utvrđivanja granica na moru osnovana je Državna komisija za granice RH.

Citiranje:
granica, državna. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 18. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23109>.