granične doze, propisani iznosi najvećih ekvivalentnih doza ionizirajućeg zračenja koje tijekom jedne godine smiju primiti osobe što rade s radioaktivnim materijalima (radiološki radnici), odn. istraživači, posjetitelji ili gosti radioloških instituta ili ustanova. Ekvivalentna doza određuje se kao umnožak doze apsorbiranoga zračenja (mjerna jedinica grej, 1 Gy = 1 J/kg, odgovara apsorbiranoj energiji od 1 džula u 1 kilogramu materijala) i relativnog biol. učinka određene vrste zračenja na ljudsko tijelo, što se izražava faktorom kvalitete toga zračenja. Faktor kvalitete za gama-fotone i X-fotone, β-čestice i mezone iznosi 1, za α-čestice iznosi 20, dok za neutrone varira od 2 do 20, ovisno o njihovoj energiji. Granične doze izražavaju se u praktičnim jedinicama – rem (Roentgen equivalent man) ili u propisanim jedinicama sivert (Sv), 1 Sv = 100 rema. U akceleratorskim centrima u SAD-u granična je doza za cijelo tijelo, za radiološke radnike, 5 rema/god. (50 mSv/god.), dok je u eur. nuklearnim centrima ona 1,5 rem/god. (15 mSv/god.). Granične doze za cijelo tijelo za posjetitelje, goste ili povremene suradnike obično su 0,100 rema/god. (1 mSv/god.).
