Gratije ili Gratije Falisko (latinski Grattius ili Gratius [gra't:i·us]), rimski pjesnik (?, 63. pr. Kr. – ?, 14). Vjerojatno oslobođenik iz italskoga plemena Faliska, zbog čega mu je imenu u moderno doba dodavan pridjevak Falisko (latinski Faliscus), po nekima sa Sicilije. Ovidije ga spominje u »pjesničkom katalogu« u četvrtoj Poslanici s Crnoga mora. Učeni pjesnik (poeta doctus) Augustova doba, autor je didaktičnog epa Lov sa psima (Cynegetica ili Cynegeticon liber) od kojega je sačuvan 541 heksametar iz prve knjige, sa zazivom božice Dijane, opisima lovačke opreme i psećih pasmina, pripovjednim umetcima o Derkilu i Hagnonu, koji su uveli uporabu pasa i mreža u lovu, pohvalom lova, moralističkom parenezom o pogubnom utjecaju raskoši na čovjeka te slikovitim opisima vulkanske špilje na Siciliji i prinošenja žrtve Dijani. Ti heksametri bogati su kriptičnim mitološkim i intertekstualnim aluzijama (na Pindarovo, Vergilijevo i Lukrecijevo pjesništvo), a odlikuju se i originalnom semantikom. Gratije lov vidi kao metaforu razvoja civilizacije i kulture znanja, uz »teokritovski« motiv lova kao izraza pobožnosti, dočim umijeće tkanja lovačkih mreža metapoetički povezuje s pjesničkim umijećem. Njegov je zapostavljeni ep, kojemu su prethodili tematski i strukturalno slična djela Ksenofonta (Rasprava o lovu) i Plutarha (O lukavosti životinja), dio tradicije epova o lovstvu u kojoj su ga potom slijedili Manilije, Opijan i Nemezijan, s čijim je istoimenim epom i sačuvan u rukopisu koji je u XVI. st. pronašao Jacopo Sannazaro.
