amorijska dinastija, vladala je Bizantskim Carstvom od 820. do 867., dobila je ime po rodnome gradu osnivača dinastije Mihaela II., Amoriju (u maloazijskoj Frigiji). Za vrijeme trojice vladara (Mihaela II. i III., i Teofila), Carstvo se uspješno suočavalo s mnogobrojnim neprijateljima (Bugari, ustanak Tome Slavena, Arapi). Zaključena je ikonoboračka kriza (843), pa bizantska crkva i država s novim poletom nastupaju prema zapadnim granicama. Stvaraju se nove tematske jedinice u južnoj Grčkoj i duž granica Jonskoga mora, a djelatnost patrijarha Focija stvara temelje za novu samosvijest bizantske crkve i za misionarsku djelatnost (Ćiril i Metod, pokrštenje Bugara) koja je dopirala sve do hrvatskih zemalja.
