Grin [gr’in], Aleksandr Stepanovič (pravo prezime Griniewski, rusinizirano Grinevski/j/), ruski književnik (Slobodskoj, Vjatska gubernija, 23. VIII. 1880 – Stari Krim, 8. VII. 1932). Sin polj. ustanika iz 1863. prognanoga na sjever. Provodio je skitnički život pretežno na jugu. U prozi stvarao fantastičan svijet egzotike, toplih mora, šarenih luka i snažnih ljudi, osebujnu »Grinlandiju« (Grimizna jedra – Alye parusa, 1923; Srce pustinje – Serdce pustyni, 1923; Lutalica po valovima – Beguščaja po volnam, 1928; Akvarel, 1929., i dr.). Izvan toga kruga pripovijesti su urbanih motiva s elementima halucinacija, tjeskobe, dvojništva, psih. introspekcije. Štakoraš (Krysolov, 1923) tematizira grozničavi svijet rus. grada nakon prevrata (usp. hrv. film K. Papića Izbavitelj, 1976). Pripisivani su mu utjecaji R. L. Stevensona i E. A. Poea. Pustolovni romani ili pak groteskna fantastika s elementima strave bili su u rus. književnosti smatrani trivijalnima, pa je njihov autor dugo ostajao na marginama književnosti, premda cijenjen u krugu Serapionove braće i J. K. Oleše. Tek su ga 1960-ih kanonizirala Sabrana djela (Sobranie sočinenij, 1965).
