Gustafsson [gu'stafsɔn], Lars, švedski književnik (Västerås, 17. V. 1936 – Stockholm, 3. IV. 2016). Nakon studija bio je književni kritičar u vodećim švedskim novinama (Expressen, Svenska Dagbladet) i urednik najpoznatijega književnoga časopisa BLM. Kao romanopisac prihvaćen je romanom Posljednji dani i smrt pjesnika Brumberga (Poeten Brumbergs sista dagar och död, 1959), u kojem traži čovjekov odnos prema stvarnosti. »Shvaćanje stvarnosti kao produkta jezika« (Wittgenstein) nastavio je u alegoričnoj priči Braća (Bröderna, 1960) i u romanima Suputnici (Följeslagarna, 1962) i Stvarna priča o gospodinu Arenanderu (Den egentliga berättelsen om herr Arenander, 1966). U ciklusu od šest romana Pukotine u zidu (Sprickorna i muren, 1971–78) snažnije se dotaknuo socijalne problematike ovisnosti pojedinca o moćnim ustanovama. Za profesure u Austinu, Texas (1983–2006), nastali su romani vezani uz američko tlo: Keramičarovo poslijepodne (En kakelsättares eftermiddag, 1991), sa središnjom temom ljudske samoće, kriminalistički roman Priča sa psom (Historien med hunden, 1993) te ljubavna priča Sluškinja (Tjänarinnan, 1996). Zbirke pjesama: Jedno prijepodne u Švedskoj (En förmiddag i Sverige, 1963), Varijacije na jednu Silfverstolpeovu temu (Variationer på ett tema av Silfverstolpe, 1996) i dr.
