TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Aba

Aba, srednjovjekovno ugarsko pleme čiji su pojedini ogranci imali posjede u Baranjskoj i Virovitičkoj županiji. Pretpostavlja se da pleme potječe od turkijskog etničkog elementa koji se pridružio Madžarima pri doseljenju kasno se pokrstivši. Izdanak plemena bio je ugarski kralj Samuel (1041–44), blisko rodbinski povezan s dinastijom Arpadovića. Iz plemena se razgranalo više ugarskih plemićkih rodova. Pripadnik plemena Dimitrije I. (spominje se 1214–43), odgojitelj hercega Kolomana, potom meštar kraljevih peharnika, dobio je 1240. od hercega dio posjeda Našica. Njegovi potomci nazivali su se Našički (Nekcsey). Njegovu unuku Aleksandru II. (spominje se 1282–1326) darovao je Karlo I. Robert 1310. drugi dio našičkoga posjeda, a 1312. i posjed templara Sveti Martin kraj Našica s pravom da ondje podigne castrum. Kada su 1315. posjedi templara bili predani ivanovcima, kraljevske darovnice izgubile su vrijednost pa su Našički morali ivanovcima prepustiti templarski dio našičkoga posjeda, kao i posjed Sveti Martin. Godine 1350. pred bosanskim Kaptolom u Đakovu sporio se nećak Aleksandra II. Denk I. (spominje se 1336–50) zbog posjeda Ladislavovca, Luke i Jagodnje. Njegov unuk Žigmund (spominje se 1394–1403) pao je u nemilost kralja Sigismunda Luksemburgovca i izgubio posjed Našice. Petar I., sin Dimitrija I., rodonačelnik je plemićkoga roda Keczer (potječe od njemačke riječi Ketzer: krivovjerac, što bi mogla biti aluzija na podrijetlo plemena). Nosili su pridjevak de Lypolch, po posjedu Lipóc u županiji Sáros, a poslije uglavnom de Radwan, po posjedu Radvan u Baranjskoj županiji. Najistaknutiji član roda Keczer bio je Franjo (u. 1516. ili 1517), koji je 1499. imenovan za izvršitelja oporuke zagrebačkog biskupa Osvalda Thuza, a poslije je bio upraviteljem zagrebačke biskupije u ime biskupa Tome Bakača. U Križevačkoj županiji stekao je posjede u okolici Vaške, Ludbrega i Vrbovca te dio Rasinje. Članovi roda Keczer spominju se u XVI–XVIII. st. kao posjednici u Križevačkoj i Varaždinskoj županiji. Lovri II. (spominje se 1277–90), pripadniku ogranka plemena pod nazivom Atyinay, darovala je 1290. kraljica majka Elizabeta posjed Sveti Martin kraj Virovitice nazvavši Lovru »svojim dragim rođakom«. Od Karla I. Roberta dobili su 1317. više posjeda te gradove Voćin, Drenovac i Novake. Tom darovnicom osnovan je novi ogranak plemena nazivan Voćinski. Zbog pristajanja uz Ladislava Napuljskoga 1403. kralj Sigismund Luksemburgovac oduzeo im je Voćin, ali su, nakon što ih je pomilovao, ubrzo vratili nekadašnje vlasništvo. Ogranak je izumro 1434.

Aba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24>.