Haën, Anton de

Haën [ha:'ə], Anton de, nizozemski liječnik (Hag, 8. XII. 1704 – Beč, 3. IX. 1776). Studirao medicinu u Leydenu, a medicinsku praksu obavljao u Hagu. Bio je jedan od učenika H. Boerhaavea. Godine 1754. pozvan u Beč za profesora interne medicine; ondje je uz glasovitoga medicinskog reformatora G. van Swietena postao stupom bečke medicinske škole. U kliničku praksu uveo nastavu uz bolesnički krevet i sustavnu uporabu toplomjera, a osobito je značenje pridavao i točnomu sastavljanju kliničkih povijesti bolesti. Protivio se variolizaciji (pokušaj stvaranja imunosti protiv boginja potkožnim ubrizgavanjem praha iz hrasta nastalih na koži osoba s preboljenim velikim boginjama) i perkusiji, a obdukciju smatrao značajnim elementom kliničke prakse.