TRAŽI DALJE:
STRUKE:

haiku

haiku, japanski stih od 17 slogova (5–7–5), jedan od najvažnijih oblika tradicionalnoga japanskoga pjesništva. Haiku osobito opisuje prirodu i izravno životno iskustvo, koristi sugestiju, ističe važnost zahvaćanja u bit predmeta, izbjegava sentimentalizam. Izvori haikua nalaze se u početnom stihu, zvanom hokku, duljega niza stihova (haikai no renga ili haikai), u koji su bili uklopljeni naizmjenični nizovi od 5–7–5 i 7–7 slogova. Hokku je postupno postajao samostalnim stihom, a formalno se osamostalio tijekom 1890-ih kada se za njega počeo koristiti pojam haiku, za što je osobito zaslužan bio Masaoka Shiki (1867–1902). Haiku je bio nova vrsta stiha, oblikom posve nalik na tradicionalni hokku, ali se razlikovao po tome što ga je trebalo pisati, čitati i razumijevati kao samostalnu pjesmu, a ne kao dio duljeg lanca stihova. Strogo uzevši, povijest haikua počinje potkraj XIX. st.

Haiku je kao hokku u haikai no rengi imao izvorno zabavni značaj. Zahvaljujući naporima učitelja renge kao što su bili Sōgi (1421–1502) i Matsunaga Teitoku (1571–1653), haiku postaje ozbiljnim pjesničkim oblikom. Tomu je osobito pridonio Matsuo Bashō (1644–1694); njegovi hokkui uspjeli su izraziti humor, ljudskost i duboko vjersko iskustvo. Nakon Bashōve smrti, u nizu škola njegovali su se raznovrsni stilovi, od komičnih do zabavnih igara riječima. Reformu haikua, s težnjom povratka Bashōu, poveo je slikar-pjesnik Yosa Buson (1716–1784), potom Kobayashi Issa (1763–1827). Povijest modernoga haikua počinje od Shikijeve reforme započete 1892. koja je uspostavila haiku kao novu samostalnu pjesničku vrstu: najvažnije je bilo Shikijevo uvođenje postupka zvanog shasei ili skiciranje iz života; pojam je bio preuzet iz rječnika zapadnoga slikarstva. Shikijeva reforma nije promijenila tradicionalne crte haikua, uporabu 17 slogova i temu godišnjega doba te korištenje deskriptivnog realizma. Kasnija povijest haikua uključuje eksperimente i slijed različitih pjesničkih tendencija (naturalizam, romantizam, itd.). Pojavila se struja koja je haiku doživljavala kao slobodni stih, pa je odbacila godišnja doba; 1920-ih uvode se teme romantične i senzualne ljubavi. Nakon II. svjetskoga rata slijede pokušaji moderniziranja haikua, pokušaji simbolizma i nadrealizma. Zapad je haiku početkom XX. st. doživio kao epigram. Velik je utjecaj pjesništvo haikua imalo na neke američke pjesnike kao što su E. Pound, W. Stevens, W. C. Williams i drugi, a u Hrvatskoj na D. Ivančana, V. Devidéa, J. Severa i drugi.

Citiranje:
haiku. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 9. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24090>.