struka(e):
Håkon VII.
norveški kralj
Rođen(a): Charlottenlund, 3. VIII. 1872.
Umr(la)o: Oslo, 21. IX. 1957.

Håkon (prije Haakon) VII. [ho:'kɔn], norveški kralj (Charlottenlund, 3. VIII. 1872Oslo, 21. IX. 1957). Sin danskoga kralja Fridrika VIII. Vladao od 1905., kada su ga nakon prestanka norveško-švedske unije Norvežani, na vlastiti zahtjev, prihvatili plebiscitom za kralja, što je norveški parlament potvrdio 18. studenog. U I. svjetskom ratu održao je Norvešku u neutralnosti. Kada su za II. svjetskog rata njemačke oružane snage unatoč pruženom otporu zaposjele Norvešku (1940), Håkon je odbio potvrditi vladu V. A. Quislinga, povukao se u London i ondje sastavio izbjegličku vladu. God. 1945. vratio se u zemlju.

Citiranje:

Håkon VII.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hakon-vii>.