Hāla Sātavāhana [ha:'la sa:tava:'hana], indijski pjesnik (oko I–II. st.). Kralj iz južne dinastije Āndhra. Pripisuje mu se najstarija očuvana prakrtska pjesnička antologija od 700 stihova (Sattasaī ili Gāhāsattasaī; sanskrtski Saptaśatī ili Gāthāsaptaśatī) na srednjoindijskome jeziku māhārāšṭrī. Sattasaī je lirska zbirka, najčešće ljubavne tematike, i to različitih autora čije je pjesme Hāla sabrao ili dao sabrati; u zbirku je uključeno i 40-ak njegovih pjesama. Premda je okoliš većine pjesama seoski, zbirka je izraz učenih pjesnika koji poznaju pjesničke konvencije i osobito ističu važnost sugestivnosti i konotacije (suznačja) u svome pjesničkom izrazu. Ta je zbirka osobito popularna kod kasnijih indijskih pjesnika, predstavnika škole dhvani, tj. pjesničkoga odjeka ili sugestije, i rase, tj. škole estetičkoga ugođaja (IX–XI. st).
