Hansson [hα:'nsɔn], Ola, švedski pjesnik (Hönsinge, 12. XI. 1860 – Büyükdere/Istanbul, 26. IX. 1925). Prijatelj A. Strindberga; od 1889. živio neko vrijeme u Njemačkoj, čitao F. Nietzschea, pisao i na njemačkome. Kao pjesnik pripada impresionizmu, a u prozama realizam zamjenjuje psihološkim portretiranjem. Izrazit protivnik naturalizma, Ibsenove dramaturgije i Brandesovih ekspresionističkih nagovještaja. Djela: Pjesme (Dikter, 1884), Notturno (1895), pripovijetka Sensitiva amorosa (1887), Pjesme mladoga Ofega (Ung Ofegs Visor, 1892), Nove pjesme (Nya visor, 1907) i dr.
