Hasištejnský z Lobkovic [a'sištejnski: zlo'b~], Bohuslav, češki humanist (?, oko 1461 – zamak Hasištejn kraj Kadaně, XI. 1510). Najznačajniji predstavnik češkoga humanizma. Studirao u Bologni i Ferrari. Obnašao značajne vjerske i državne službe za vladavine Jagelovića. Proputovao 1490–91. Sredozemlje, proučavajući baštinu antike. Erudit i bibliofil, sabrao jednu od najvrjednijih knjižnica svojega doba. Autor opsežna opusa na latinskom jeziku. Pisao epigrame, elegije, ekloge i satire, religioznu i ljubavnu liriku, pretežito heksametrom i elegijskim distihom, te filozofske rasprave; ostavio opsežnu korespondenciju. Djela: Satira o sv. Vjenceslavu (Ad sanctum Venceslaum satyra, 1489), O gradu Pragu i češkim običajima (De urbe Praga et gentis Bohemicae moribus, 1489), O ljudskoj bijedi (De miseria humana, 1495), Pjesma koja poziva na rat protiv Turaka (Carmen adhortatorium ad bellum contra Thurcas, oko 1499), O škrtosti (De avaritia, oko 1500).
