STRUKE:

analitička filozofija

analitička filozofija, dio suvremene filozofije (nasuprot tzv. kontinentalnoj filozofiji) oslonjene na logičku analizu, kojoj predmet istraživanja nisu stvari, događaji ili stanja stvari kao takva, već izričaji i načela pojedinačnih znanosti te pojmovi i aksiomi. Utemeljitelji su G. E. Moore i B. Russell, koji uvode metodu »filozofijske analize« i s njom nastoje stvoriti jednoznačne kriterije za provjeru »smislenosti« znanstvenih pojmova i izričaja. Za uspostavljanje tih kriterija trebaju se (kao kod ranoga Wittgensteina) izgraditi »umjetni jezici« (znanstveno egzaktan idealan jezik), koji bi omogućili jednoznačno i jasno formuliranje klasičnih filozofijskih problema (B. Russell, R. Carnap), ili se, nasuprot tomu, poseže za jednostavnim jezičnim sadržajem stavova, za njihovim »svakodnevnim« značenjem (filozofija »normalnoga jezika«, G. E. Moore, G. Ryle, J. L. Austin, E. von Savigny). To izričito oslanjanje na jezik vrhuni u postavci »da je filozofija jezika osnova za svu preostalu filozofiju« (M. Dummett), tj. da je ona sistematsko-metodološko polazište koje je zajedničko svim tim nastojanjima, u kojima analitička filozofija postaje »formalna fundamentalna disciplina« kao jedina valjana metoda tumačenja filozofskih problema (E. Tugendhat). Osim spomenutih autora pripadnicima analitičke filozofije smatraju se obično i A. J. Ayer, A. Tarski, K. Popper, W. V. O. Quine, H. Putnam, T. Kuhn, E. Nagel, Georg Henrik von Wright, Saul Kripke, Jerry Fodor, Jaakko Hintikke, Bas van Frassen i dr.

Citiranje:
analitička filozofija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 28. 11. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2454>.