STRUKE:

Heike monogatari

Heike monogatari (japanski: Pripovijest o obitelji Heike), japanska anonimna ratnička kronika u ritmičkoj prozi iz XIV. st. (prema nekim izvorima, sastavljena između 1201. i 1221). Epskog sadržaja, lirskog ugođaja prožetoga budističkim naučavanjem o prolaznosti, najznačajnije je prozno djelo iz razdoblja Kamakura (1185–1333) i Muromachi (1333–1568). Govori o kratku usponu klana Heike, drugim imenom Taira, njihovu sukobu s klanom Minamoto, zvanim Genji (glavni predstavnici: Minamoto no Yoshitsune, njegov brat Minamoto no Yoritomo i njemu odani konjušar redovnik divovske snage Benkei), te o propasti obitelji Heike u glasovitoj bitki kod Dannoure 1185. Priča dolazi u mnogobrojnim inačicama; rane su verzije bile utemeljene na razmjerno kratku prikazu ratova. Potonje su prenosili slijepi pjevači, svećenici i svirači lutnje (biwa hōshi), koji su pronijeli priču cijelim Japanom, recitirajući je uz glazbenu pratnju uglavnom nepismenom slušateljstvu. Uz mnogobrojne opise bitaka i junačkih djela, gdje odanost biva važnijom od života, veliki dio Heike monogatari elegijskoga je ozračja i iskazuje čežnju za ljepotom smirene dvorske kulture, koja više nije mogla opstati. Niz slikovitih likova postao je izvorom radnje za mnogobrojna kazališna djela (nō, kabuki, bunraku).

Citiranje:
Heike monogatari. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 9. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24763>.