Heinemann [hại'nəman], Fritz, njemački povjesničar filozofije (Lüneburg, 8. II. 1889 – Oxford, 28. XII. 1969). Od 1930. profesor u Frankfurtu, 1939–56. u Oxfordu, od 1957. profesor emeritus u Frankfurtu. Protivnik hegelijanstva, smatra da povijest filozofije treba koncipirati u odnosu prema životu, a ne na mrtvim sustavima. Povijest filozofije nije ništa drugo nego povijest čovjeka koji filozofira, a njegove su kategorije individualne po prirodi. Glavna djela: Plotin (1921), Novi putovi filozofije (Neue Wege der Philosophie, 1929), Esej o temeljima estetike (Essay on the Foundations of Aesthetics, 1939), Filozofija egzistencije, živa ili mrtva? (Existenzphilosophie, lebendig oder tot?, 1954), S one strane egzistencijalizma (Jenseits des Existentialismus, 1957) i dr.
