Hektorović

Hektorović, hvarska plemićka obitelj. Pripadali su rodu Piretića. Prezime im je patronimik od praoca obitelji Hektora Golubinića (u. 1479). Njegovi su sinovi bili Antun, Dominik i Jakov (spominje se 1465. i 1517), Vicko i Marin (u. 1514). Jakov i Vicko bili su svećenici. Iz najbrojnijega, Antunova ogranka, kojemu su pripadnici živjeli uglavnom u Starome Gradu i bili glavnim baštinicima obiteljskih prava, istaknutiji su bili odvjetnik Dominik (u. 1584), Marin (spominje se 1584), pisac spisa o osmanskoj navali na Hvar 1571., te javni bilježnik i satirički pisac Markantun (1672–1766). Sin potonjega, svećenik Matij (1707–74), bio je posljednji zakoniti muški potomak. Pripadnici Dominikova ogranka prebivali su uglavnom na Visu. Iz toga je ogranka bio kanonik Hektor (u. 1696), knjižničar Kaptolske knjižnice (1664) i učitelj u crkvenoj i svjetovnoj školi u Hvaru; sačuvana je njegova korespondencija s povjesničarom I. Lučićem. Vjerojatno najmlađi Hektorov sin Marin za hvarskoga se pučkog ustanka 1510–14. istaknuo kao branitelj plemićkih povlastica. Sin mu je bio književnik Petar. Nekoliko je članica obitelji u XVII–XVIII. st. bilo opaticama u hvarskome benediktinskom samostanu. Među mnogobrojnim kućama i zemljištima na Hvaru i Visu što su pripadali Hektorovićima znamenit je posjed Tvrdalj u Starome Gradu. Preostali obiteljski arhiv čuva se u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.

Citiranje:
Hektorović. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24828>.