struka(e): geografija, opća | povijest, opća

Helgoland [hε'lgolant], otočić u jugoistočnom dijelu Sjevernoga mora (zaljev Deutsche Bucht), od kopna (ušća Labe/Elbe) udaljen je 70 km, Njemačka (Schleswig-Holstein); oko 1,7 km², 1284 st. (2021). Sastoji se od istoimenoga glavnog otoka (1 km²; najviši ispon 61,3 m) i oko 1 km udaljenog otočića Düne (0,7 km²) koji su do početka XVIII. st. tvorili jedinstveni otok. Sjeverozapadna i zapadna obala Helgolanda strmo se ruše u more klifovima visokima 50-ak m; istočna i južna obala niske su. Naselje se nalazi u središnjem (Oberland) i istočnom (Unterland) dijelu otoka; lječilišno je i kupališno središte. Ima Institut za biološka istraživanja sjevernomorske flore i faune i Institut za proučavanje ptica. Luka u jugoistočnom dijelu otoka ima brodske veze s kopnom (Cuxhaven, Büsum, Bremerhaven i dr.). Zračna luka nalazi se na otočiću Düne. – Od 1402. u posjedu vojvodstva Schleswig, 1714. osvojili su ga Danci. Za kontinentalne blokade zauzeli su ga 1807. Britanci. Njemačkoj je predan 1890. u zamjenu za otok Zanzibar. Od 1908. do 1916. Nijemci su ondje izgradili jake utvrde, koje su razorene nakon I. svjetskog rata. S dolaskom nacista na vlast ponovno je jako utvrđen (fortifikacijski uređaji, aerodrom, natkriveno podmorničko sklonište). Razoren bombardiranjem 18. IV. 1945., Saveznici su ga zauzeli 5. V. 1945. Vraćen je Njemačkoj 1952.

Citiranje:

Helgoland. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/helgoland>.