Helgoland [hε'lgolant], otočić u jugoistočnom dijelu Sjevernoga mora (zaljev Deutsche Bucht), od kopna (ušća Labe/Elbe) udaljen je 70 km, Njemačka (Schleswig-Holstein); oko 1,7 km², 1284 st. (2021). Sastoji se od istoimenoga glavnog otoka (1 km²; najviši ispon 61,3 m) i oko 1 km udaljenog otočića Düne (0,7 km²) koji su do početka XVIII. st. tvorili jedinstveni otok. Sjeverozapadna i zapadna obala Helgolanda strmo se ruše u more klifovima visokima 50-ak m; istočna i južna obala niske su. Naselje se nalazi u središnjem (Oberland) i istočnom (Unterland) dijelu otoka; lječilišno je i kupališno središte. Ima Institut za biološka istraživanja sjevernomorske flore i faune i Institut za proučavanje ptica. Luka u jugoistočnom dijelu otoka ima brodske veze s kopnom (Cuxhaven, Büsum, Bremerhaven i dr.). Zračna luka nalazi se na otočiću Düne. – Od 1402. u posjedu vojvodstva Schleswig, 1714. osvojili su ga Danci. Za kontinentalne blokade zauzeli su ga 1807. Britanci. Njemačkoj je predan 1890. u zamjenu za otok Zanzibar. Od 1908. do 1916. Nijemci su ondje izgradili jake utvrde, koje su razorene nakon I. svjetskog rata. S dolaskom nacista na vlast ponovno je jako utvrđen (fortifikacijski uređaji, aerodrom, natkriveno podmorničko sklonište). Razoren bombardiranjem 18. IV. 1945., Saveznici su ga zauzeli 5. V. 1945. Vraćen je Njemačkoj 1952.
