Helmholtz, Hermann Ludwig Ferdinand von

ilustracija
HELMHOLTZ, Hermann Ludwig Ferdinand von

Helmholtz [hε'lmhɔlc], Hermann Ludwig Ferdinand von, njemački prirodoslovac (Potsdam, 31. VIII. 1821Charlottenburg, danas dio Berlina, 8. IX. 1894). Bavio se fiziologijom, fizikom, matematikom i psihologijom. Nakon završenih medicinskih studija, profesor fiziologije u Königsbergu (danas Kalinjingrad, Rusija) (1849), Bonnu (1855) i Heidelbergu (1858), zatim profesor fizike na Sveučilištu u Berlinu (1871) i ravnatelj Fizikalno-tehničkog instituta u Berlinu. – Svojim istraživanjima fiziologije došao do fundamentalnih otkrića na području osjeta zvuka i svjetlosti, brzine širenja živčanih impulsa i reagiranja mišića. Za svoja fiziološka istraživanja konstruirao je aparat za mjerenje i grafičko bilježenje kontrakcije mišića, oftalmoskop i druge instrumente, odredio zakrivljenost leće u oku, protumačio akomodaciju oka njegovom sposobnošću da u određenim granicama mijenja žarišnu daljinu leće u oku. Razvio teoriju osjeta boja Thomasa Younga, polazeći od triju osnovnih boja – crvene, zelene i ljubičaste – za koje bi u mrežnici postojale tri vrste živčanih stanica i s pomoću te teorije objasnio sljepoću za pojedine boje. Protumačio funkciju Cortijeva organa u uhu i razvio teoriju boje tonova. Osjet boje tona rastumačio je sposobnošću uha da složene tonove rastavlja u njihove sastavne dijelove, pa je boja tona posljedica nazočnosti viših harmonika. Za analizu zvuka konstruirao je šuplje staklene kugle, nazvane Helmholtzovi rezonatori.

Godine 1857. objavio je rad o održanju sile, kojim je, pored Juliusa Roberta von Mayera, Jamesa Prescotta Joulea i Williama Thomsona, postavio zakon očuvanja energije, pokazavši istodobno da taj zakon vrijedi i za životne procese u organizmima, što je potisnulo vjerovanje u tzv. životnu silu. U hidrodinamici Helmholtz je prvi matematički razvio teoriju vrtloga. Proučavajući elektrolizu, postavio je hipotezu čestične prirode električnoga naboja. Objasnio je niz meteoroloških pojava i nastajanje morskih valova.

Helmholtzova slobodna energija termodinamička je funkcija stanja koja u izotermičkom reverzibilnom procesu raste s mehaničkim radom što se obavlja u sustavu.

Helmholtzova nestabilnost odnosi se na hidrodinamičku nestabilnost koja proizlazi iz smicanja ili diskontinuiteta u struji na granici dvaju homogenih fluida pa se tada stvara tzv. Helmholtzov val, koji je nestabilan.

Helmholtz je razvio i jednadžbe i teoreme u matematici i fizici koji se i danas koriste, posebno u dinamičkoj meteorologiji, u svakom području kojim se bavio postavio hipoteze, otkrio osnovne zakonitosti, razvio metodologiju eksperimentiranja i konstruirao nužne naprave. Djela: Priručnik fiziološke optike (Handbuch der physiologischen Optik, 1867), Nauk o tonskim osjetima kao fiziološkim temeljima za teoriju glazbe (Die Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage für die Theorie der Musik, 1863., 6. izd. 1913).

Citiranje:
Helmholtz, Hermann Ludwig Ferdinand von. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24882>.