Helvétius [εlvesjy's], Claude Adrien, francuski filozof (Pariz, 26. VI. 1715 – Pariz, 26. XII. 1777). Jedan od glavnih predstavnika francuskog prosvjetiteljske filozofije XVIII. stoljeća: ideološki preteča Francuske revolucije. U svojem glavnom djelu O duhu (De l’Esprit, 1758) izlaže izvorne postavke o ljudskoj prirodi, politici, odgoju. Čovjek je čisto osjetilno biće, a od životinje se razlikuje samo po stupnju osjetilnosti, koja se javlja u različitim oblicima – strastima. Strasti su jedini izvor naših akcija, moći i sposobnosti. Iz toga Helvétius zaključuje kako je osnovni zakon, primjeren našoj prirodi, izbjegavanje boli i postizanje zadovoljstva i sreće. Zato je interes najviši univerzalni cilj svakoga ljudskog djelovanja, ali se moralnom može nazvati samo ona vlastita žrtva koja nam čini zadovoljstvo, a ujedno je korisna i za druge. U skladu sa shvaćanjem svojega doba, smatra da je čovjek gotovo potpuno proizvod društvene okoline, pa veliku pozornost posvećuje odgoju. Čovjek je samo ono što od njega načini odgoj, a ako ga se pouči kako da svoj osobni interes uskladi s interesom svih, nestat će zločina, nepravdi, nasilja i drugih opačina, pa će svatko naći svoj pravi put prema dobroti i sreći. Tako je Helvétius radikalno odbacio mogućnost postojanja prirođenih moralnih ideja. Na osnovi tog shvaćanja Helvétius oštro kritizira feudalni društveni poredak i institucije, moral, običaje i religiju, zbog čega je morao napustiti Francusku, a djelo O duhu javno je bilo spaljeno (1760). U posmrtno objavljenome djelu O čovjeku, njegovim intelektualnim sposobnostima i njegovu odgoju (De l’homme, de ses facultés intellectuelles et de son éducation, I–II, 1772) produbljuje i razrađuje teze iznesene u spomenutome glavnom djelu.
