STRUKE:

Henze, Hans Werner

Henze [hε'ncə], Hans Werner, njemački skladatelj (Gütersloh, 1. VII. 1926Dresden, 27. X. 2012). Studirao kod W. Fortnera u Heidelbergu i kod R. Leibowitza u Darmstadtu i Parizu. Godine 1953. odselio se u Italiju. Oponirajući avangardi 1960-ih godina, skladao je glazbu izrazite romantičke geste koja je izazivala žestoku kritiku. Držao je da glazba mora biti politička pa je ispitivao različite mogućnosti političkog angažmana, također uz polemike i kritike. Naročito ga je zanimao odnos između jezika i glazbe pa su mu zato djela iz područja glazbenog teatra u središtu opusa (opere Bulevar samoća – Boulevard solitude, 1952; Elegija za mlade ljubavnike – Elegie für junge Liebende, 1961; Mladi lord – Der junge Lord, 1965; Dolazimo do rijeke – We Come to the River, 1976; Engleska mačka – The English Cat, 1983., i dr.). Skladao je i komornu i simfonijsku glazbu, u kojoj također katkad istražuje odnos između jezika i glazbe (7 simfonija, Drugi koncert za violinu, glasove, 33 instrumentalista i vrpce, 1971; Glasovi – Voices, 1973; Čudo Ruže – Le Miracle de la Rose, 1981; Oda eolskoj harfi – Ode an eine Äolsharfe, 1986., i dr.). Uspješno se bavio i glazbenom publicistikom.

Citiranje:
Henze, Hans Werner. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25040>.