Herculano de Carvalho e Araújo [irkulɐ'nu δə kɐrva'ļu i ɐrɐu'žu], Alexandro, portugalski pjesnik i povjesničar (Lisabon, 28. III. 1810 – Azóia de Baixo, 13. IX. 1877). Kao protivnik apsolutizma 1831. izbjegao je u Veliku Britaniju i Francusku. Ravnatelj kraljevske knjižnice od 1839., akademik 1844. Jedan od najznačajnijih predstavnika portugalskog romantizma, pisac domoljubne i ljubavne lirike te romana pod utjecajem W. Scotta. Djela: pjesnička zbirka Glas proroka (A Voz do Profeta, 1836), roman Cistercit (O Monge de Cister, 1841). Kao povjesničar, napisao je opsežnu Povijest Portugala (História de Portugal, I–IV, 1846–53) i djelo O podrijetlu i uspostavi inkvizicije u Portugalu (Da Origem e Estabelecimento da Inquisição em Portugal, I–III, 1854–59) te za tisak priredio zbirku povijesnih dokumenata Portugalski povijesni spomenici (Portugaliae Monumenta Historica, 1856–73).
