Hermann [hε'rman], Eduard, njemački indoeuropeist (Coburg, 19. XII. 1869 – Göttingen, 14. II. 1950). Sveučilišni profesor u Göttingenu i Frankfurtu na Majni. Premda znanstveno formiran u mladogramatičarskoj tradiciji, pristaša strukturalista. Bavio se poredbenim i općim jezikoslovljem, morfologijom grčkog jezika, naglasnim sustavom i sintaksom baltijskih jezika te etimologijom i sintaksom germanskih jezika. Važnija djela: Grčka istraživanja (Griechische Forschungen, 1912), Litavske studije (Litauische Studien, 1926), Glasovni zakon i analogija (Lautgesetz und Analogie, 1931).
