struka(e):

hidrocefalus (grč. ὑδροϰέφαλον [πάϑος], lat. hydrocephalus, vodena glava), proširenje prostora unutar lubanje, i to na površini mozga u subarahnoidnim prostorima (vanjski hidrocefalus), ili pak u središnjim prostorima komornoga sustava (unutarnji hidrocefalus), gdje se normalno nalazi cerebrospinalna tekućina (→ likvor). Kako su stvaranje, cirkulacija i apsorpcija likvora posljedica ravnoteže neprekidnih kompleksnih procesa, što osigurava normalan tlak unutar lubanje i optimalne uvjete zaštite mozga i živčanoga sustava, mnogi čimbenici mogu narušiti tu ravnotežu. Hidrocefalus može nastati i ex vacuo kao posljedica primarnoga propadanja (atrofije) moždanoga tkiva nakon lokaliziranih ili difuznih oštećenja mozga u vrlo ranoj dobi razvoja ili u kasnijim godinama života, a u starosti kao gotovo normalna pojava, ravnomjerno zahvaćajući sve prostore. Hidrocefalus se može javiti kao izraz zapriječenosti u bilo kojem dijelu cirkulacije likvora, s proširenim komornim sustavom prije mjesta zapreke (opstrukcijski), patološki pojačanoga stvaranja likvora (sekrecijski) ili poremećene apsorpcije (aresorpcijski), pretežito s pojavom unutarnjega hidrocefalusa zbog proširenja moždanih komora. U tim su slučajevima najčešće prisutni simptomi povišenoga tlaka unutar lubanje. Praktički je važan oblik naizgled spontanoga hidrocefalusa, bez značajnijih znakova povišenog intrakranijskog tlaka (hidrocefalus normalnog tlaka), uz znakove tihoga intelektualnog propadanja, oštećenja govora i napredujuće ataksije.

Citiranje:

hidrocefalus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hidrocefalus>.